Igor Sadrija, prof.

 

Sam Bog zna kako sam se osećao kada sam te 1998. godine ušao u zbornicu. Ulazio sam ja i ranije: po ključ od učionice, kredu i svesku koju je profesor zaboravio da ponese na čas.
Ovaj ulazak u zbornicu je bio poseban po tome jer sam sada i ja profesor, a nisam više učenik ove škole. Osećaj je, stvarno bio neobičan. Kao učenik, jedva sam čekao da pobegnem na studije, ni sanjao nisam da ću se vratiti. A sada sedim u zbornici sa svojim nekadašnjim profesorima i vidim ih nekim drugim očima. Shvatam da su i oni obični ljudi željni svakodnevne šale, a ne ljudi od nastavnih jedinica, teorija i teorema, kako su mi izgledali samo nekoliko godina ranije.
Prošlo je dosta godina od tog prvog ulaska u zbornicu i ja sam sazrevao i kao čovek i kao profesor. Mogu da kažem, sa ponosom, da sam deo porodice STŠ ,,Milenko Brzak Uča“ i da sam svoju profesiju učio od najboljih. A učio sam je od velikih profesora i još većih ljudi.

Skip to toolbar